Konsulat
Republiki Chorwacji
w Rzeczypospolitej Polskiej
Kraków
Polski (Polish) Chorwacki
>> Poziv na Tradicionalni Božićni Susret u konzulatu Republike Hrvatske u Krakovu <<
piątek
15 grudnia 2017r.

Povijest do 1945. godine

Do II. stoljeća p. n. e. – Zemlje današnje Hrvatske su u antici nastanjivala indoeuropska plemena Ilira.
II. stoljeće p.n.e. – Rimljani su započeli osvajanje autohtonih ilirskih plemena te u Dalmaciji osnovali koloniju u Saloni (u blizini današnjeg Splita). Pripajanje Rimu je potaklo razvoj zemlje – nastali su brojni gradovi i palače. Nad autohtonim se stanovništvom provodila romanizacija.
I. stoljeće p.n.e. – Rimski je car Oktavijan August (63. god. p.n.e. – 14. god. n.e.) proširio Rimsko Carstvo učinivši od dijela teritorija današnje Hrvatske rimsku provinciju Iliriju (lat. Ilyricum).
od I. stoljeća n.e. – Pod rimskom vladavinom (provincije Dalmacija i Panonija), a zatim pod bizantskom.
305 . god. – Rimski se car Dioklecijan (245 – 315) preselio u palaču – utvrdu Spalatum (današnji Split), koju je gradio od 295. do 305. godine.
od IV. st. – U zemlje Carstva su počele upadati vojske barbarskih plemena: Vizigota, Huna, Longobarda i Avara.
395. god. – Nakon podjele Rimskoga Carstva, zemlje koje danas tvore Hrvatsku, Sloveniju i Bosnu i Hercegovinu pripale su Zapadnom Rimskom Carstvu.
VI. st. – VII. st. – U te su zemlje oko 625. godine došla slavenska plemena, a među njima i plemena iz tzv. Bijele Hrvatske. Hrvati su naselili dio provincije Dalmacije (zvane otada Dalmatinskom Hrvatskom) te dio nekadašnje provincije Panonije (zvane otada Panonskom Hrvatskom).
VII. st. – VIII. st. – Upadi Ostrogota, Avara i drugih slavenskih plemena.
IX. stoljeće – Dalmatinska je Hrvatska bila predmetom rivalstva za utjecaj između Franaka, Bizanta i papinske države.
800. god. – Hrvati su pod vladavinom Franaka primili kršćanstvo.
803. god. – Područje Dalmatinske Hrvatske je osvojeno i pripojeno Franačkom carstvu Karla Velikoga.
X. st. – Za ratova s Venecijom i Ugarskom nastala je između rijeke Drave i Jadrana hrvatska država.
925. god. – Obje Hrvatske (Dalmatinsku i Panonsku) ujedinjavao je knez Tomislav iz dinastije Trpimirovića za čije je vladavine stvorena Kraljevina Hrvatska. Tomislav je bio prvi hrvatski kralj, a priznao ga je papa Ivan X.
XI. st. – Kraljevstvo doživljava procvat. Hrvatski prostori postaju mjestom rivalstva za nadmoć između papinske države, Venecije i Ugarske. Do 1101. god. vladaju hrvatski knezovi i kraljevi.
1074. -1089. god. – Razdoblje vladavine Dmitra Zvonimira, koji je oslobodio zemlju od bizantske vlasti. Okrunio ga je papa 1076. godine, a taj je čin utjecao na osnaženje utjecaja rimokatoličke (zapadne) kulture u zemlji.
1102. god. – Hrvatska ulazi u personalnu uniju s Ugarskom. Romanizirana Hrvatska se sjedinila s Mađarima kako bi se zaštitila pred širenjem Bizantskoga Carstva. Administrativno podliježe banu – upravitelju mađarskoga nadgraničnog vojnog okruga.
1204. god. – Stvorena je Dubrovačka Republika.
1226. god. – Sin Andrije II., Koloman preuzima vlast u Hrvatskoj.
1235. god. – Ugarski su vladari iz dinastije Arpadovića obustavili zasebnu krunidbu hrvatskih kraljeva.
1242. god. – Provala Tatara i pustošenje Hrvatske i Mađarske.
XIV. st. – Potkraj vladavine Anžuvinaca u Ugarskoj (1308 - 1395) slijedi razdoblje unutarnjih borbi.
1409. god. – Venecija zauzima Dalmaciju.
XV. st. – XVI. st. – Dio hrvatskih zemalja nalazi se pod vlašću osmanlijskih Turaka, koji vremenom zauzimaju gotovo cijeli teritorij države, a ostatak Hrvatske potpada pod vlast njemačke dinastije Habsburgovaca, koji su preuzeli prijestolje na temelju bečkog sporazuma iz 1515. godine.
1526. god. – Nakon Mohačke bitke u kojoj je turska vojska pod Sulejmanovim vodstvom razbila mađarske vojne postrojbe, osnažuje turski utjecaj u hrvatskim zemljama.
1527. god. – Turska zauzima Slavoniju, a ostale zemlje ostaju pod vlašću Habsburgovaca.
XVI. st. – Nakon što je Ugarska izgubila nezavisnost, Hrvatska ulazi u sastav Austrijskoga Carstva. Turci neprekidno napadaju obalu Jadrana.
1571. god. – Nakon pomorske bitke kod Lepanta, kada su španjolsko-mletačke snage pobijedile Tursku, smanjuje se njezina snaga i utjecaj. Austrija dobiva zemlje koje je Turska ranije osvojila.
XVI. st. – Stvorena je Vojna krajina – zona na hrvatskom teritoriju s posebnim pravnim statusom, koja je dijelila austrijske posjede od turskih. U nju su se naselili Srbi kako bi se oslobodili turskoga jarma. Srbi su u Krajini imali autonomnu vlast pod kontrolom Austrije.
kraj XVII. st. – Austrija dobiva hrvatske zemlje koje su se nalazile pod turskom vlašću. Veliko je značenje u tome odigrala Bitka pod Bečom 1683. godine (tzv. opsada Beča).
1671. god. – Neuspjela zavjera Hrvata protiv Habsburgovaca, nakon koje su uslijedile još snažnije represije od strane Austrije.
XVIII. st. – Daljnje smanjenje turskoga utjecaja na hrvatske zemlje.
1797. god. – Južni je dio Hrvatske pod francuskom okupacijom nakon Napoleonova osvajanja Venecije. Kraj 1070-godišnjega razdoblja nezavisnosti Mletačke Republike.
1808. god. – Ulazak Napoleonove vojske u Dubrovačku Republiku, što je označilo kraj postojanja toga grada-države.
1809. – 1813. god. – Dio teritorija Hrvatske ulazi u sastav Ilirskih Provincija koje je stvorio Napoleon od dijela Koruške koji je dotad pripadao Austriji i Hrvatske (Dalmacije, Istre i Krajine) te od dijela Vojne Krajine. Začeci ideje o ujedinjenju južnih Slavena.
1813. god. – Austrija zauzima Ilirske Provincije.
1815. god. – Nakon bitke kod Waterlooa i Napoleova poraza, na Bečkom je kongresu službeno priznata austrijska vlast u Ilirskim Provincijama (ostale su pod njezinom vlašću do 1918. godine).
XIX. st. – Pod francuskim se utjecajem javlja želja za nezavisnošću te se u hrvatskom narodu budi nacionalna svijest. 30-ih i 40-ih godina XIX. stoljeća širi se ideja ilirizma – kulturnoga i društvenopolitičkog pokreta, čiji je cilj bio narodni preporod južnih Slavena. Kako bi se suprotstavila ilirizmu, mađarska je vlast osnovala stranku zvanu mađaroni. Nakon Proljeća naroda ilirska se misao ugasila, ali se od 60-ih godina intenzivno razvijaju njezine nasljednice – jugoslavenska i hrvatska misao. U ovom je stoljeću Hrvatska (najprije u sastavu Austrijskoga Carstva, a kasnije u strefi utjecaja Ugarske) uživala djelomičnu autonomiju, pa je tako npr. imala vlastiti sabor.
1841. i 1842. god. – U Zagrebu traju sukobi između pristaša ilirizma i mađarona.
1843. god. – Austrijska je vlada zabranila ilircima javnu djelatnost.
1848. god. – Proljeće naroda. Narod se na javnom skupu izjasnio za nezavisnost Hrvatske. Gušenje ustanka pod vodstvom Josipa Jelačića u hrvatskim zemljama. Ukinut je ipak danak i sjedinjeno teritorij Hrvatske s mađarskom Slavonijom te uvedena djelomična unutarnja autonomija. Hrvati su pomogli u gušenju mađarskog ustanka podržavajući austrijsku vlast, koja se suprotstavila pokretu za nezavisnost u Ugarskoj (Mađari nisu htjeli priznati veću autonomiju nemađarskim narodima smatrajući da je u kruni sv. Stjepana samo jedan veliki narod – Mađari). Austrijanci su nastojali iskoristiti mađarsko-hrvatske konflikte kako bi osnažili habsburško carstvo.
1867. god. – Austro-ugarski ustanak, nakon kojega je uslijedilo preoblikovanje Austrijskoga Carstva na osnovu ravnopravnosti Austrije i Ugarske.
1868. god. – Zahvaljujući Hrvatsko-ugarskoj nagodbi kojom je obnovljena ugarsko-hrvatska unija razvrgnuta 1848. godine (kao personalna i djelomice realna) Hrvatska je stekla autonomiju u sudstvu, prosvjeti te u vjerskim pitanjima. U administraciji je obvezivao hrvatski jezik. Hrvatskoj je pripojena djelomice Vojna krajina. Pogodbom su regulirani hrvatsko-mađarski odnosi do kraja postojanja Austro-Ugarske (do 1918. god.).
1873. god. – Demilitarizacija Vojne krajine.
1881. god. – Vojna krajina je pripojena Hrvatskoj.
1904. god. – Braća Radić osnivaju Hrvatsku pučku seljačku stranku (službeno je postojala do 1948. godine).
1915. god. – Zagovarači zajedničke države južnih Slavena osnovali su Jugoslavenski komitet sa stalnim sjedištem u Londonu. Komitetom je predsjedao hrvatski političar Ante Trumbić (1864 – 1938).
1917. god. - Na otoku Krfu su Ante Trumbić i premijer Srbije Nikola Pašić (1845 – 1926), potpisali deklaraciju o ujedinjenju južnih Slavena u nezavisno kraljevstvo kojim će vladati dinastija Karađorđevića.
1918. god. - listopad – U Zagrebu je oformljeno Narodno vijeće Slovenaca, Hrvata i Srba, koje je trebalo predstavljati južne Slavene iz Austro-Ugarske.
1918. god. – 1. prosinca – Proklamira se ujedinjeno Kraljevstvo Srba, Hrvata i Slovenaca (SHS) pod vladavinom regenta Srbije, Aleksandra I. Karađorđevića. Jugoslavenski komitet prestaje djelovati. Hrvatska postaje dijelom Kraljevstva SHS.
1921. god. – Aleksandar I. Karađorđević je okrunjen za kralja Kraljevine SHS. Usvojen je demokratski ustav. Politički je život od samoga početka obilježio konflikt između Srba koji su težili dominaciji s jedne te Hrvata i Makedonaca s druge strane. Centralistički sustav vladavine u novoj državi, posebice administrativna podjela kojom su likvidirane hrvatske povijesne pokrajine, izazvao je nezadovoljstvo hrvatskoga naroda.
1928. god. – Atentat u Narodnoj skupštini u Beogradu – crnogorski je izaslanik Puniša Račić izvršio atentat na tri poslanika Hrvatske pučke seljačke stranke: Stjepana i Pavla Radića te Stjepana Basaričeka. Opstanak države dolazi u pitanje.
1929. god. - Aleksandar I. ukida Ustav Kraljevine SHS i uvodi apsolutističku vladavinu. Naziv države je izmijenjen u Kraljevina Jugoslavija te je izvršena podjela zemlje na banovine, dok su povijesne regije od kojih je nastala Kraljevina SHS ukinute.
1939. god. – Vođa Hrvatske pučke seljačke stranke V. Maček je sklopio s premijerom D. Cvetkovićem sporazum na snazi kojega je stvorena autonomna Banovina Hrvatska.
1939. – 1941. god. – Za vrijeme Drugoga svjetskoga rata Hrvati su podupirali Hitlera. U vrijeme Hitlerove okupacije Balkana, dio Hrvatske se našao pod njemačkom, talijanskom i mađarskom vlašću.
1941. god. – Ustaška fašistička organizacija je na čelu s Antom Pavelićem preuzela vlast i proglasila nezavisnost. Nastala je Nezavisna Država Hrvatska koja je bila u savezu s Njemačkom i Italijom. Država je obuhvaćala područje Hrvatske i današnje Bosne i Hercegovine, a sjedište joj je bilo u Banja Luci. Poglavar države je prihvatio program uklanjanja nacionalnih manjina iz Hrvatske primjenjujući politiku genocida.
1945. god. - svibanj – Jugoslavenska vojska ukida Nezavisnu Državu Hrvatsku. Vlast u zemlji preuzima Antifašističko narodnooslobodilačko vijeće Hrvatske. Na snazi ustava Hrvatska je postala jedna od 6 republika komunističke Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije pod vodstvom Josipa Broza Tita (koji je po nacionalnosti bio Hrvat).